50. GODINA OD OSNIVANJA ČASOPISA ‘OAZA”
RETROSPEKTIVA
Psihička bolest je bolest kao i svaka druga. Može se Desiti bilo kome. Neophodno je razbiti predrasude i time podstaknuti osobe da što pre traže pomoć čime će se uveliko poboljšati kvalitet njihovog života. ‘ dr Tatjana Voskresenski
Prvi broj časopisa ”Oaza” ugledao je svetlost dana daleke 1969. godine kada su ručnim valjkom bile izvučene četiri stranice koje su spajane i koje su predstavljale skroman časopis i početak veoma značajnog iskoraka iz svakodnevnih tokova rada na odeljenju Radne terapije koji je, kako je vreme prolazilo i kako je sam časopis bio unapredjivan, ušao u istorijat bolnice. ‘ ‘Oaza” je nastala iz želje korisnika, kao i osoblja, kako bi se kroz vreme od zaborava sačuvali svi umetnički radovi, tekstovi, poezija i sve ono što se tokom jedne godine sprovodi u radu sa korisnicima. Naziv časopisa je osmislila korisnica, pesnikinja Lepa Pantelić, koja je kao i mnogi koji borave na odeljenju radne terapije smatrala da je odeljenje oaza mira i spokoja, zaštićena od spoljašnjeg surovog sveta. Mesto gde su svi prihvaćeni onakvi kakvi zaista jesu i mesto gde mogu da budu ono što je za svakog čoveka važno, a to je da budu svoji.
U periodu izmedju 1969. i 1970. godine inicijator i jedan od prvih urednika bio je Nebojša Terzić. Josif Arsić – Uča je uredjivao časopis 1970. godine. U periodu izmedju 1972 i 1975. godine postojao je redakcijski odbor pacijenata, a 1976. do 1977. godine, pored redakcijskog odbora i osoblja u uredjivačkom delu u tehničkom smislu veliki doprinos je dao filolog Duško Protić, a pre njega tu su bili još i Miljan Ivanović, Danilo Vukosavljević i Momčilo Djurić.
Nakon toga časopis ‘ ‘Oaza” je pripremala grupa korisnika literarne i likovne sekcije sa višim radnim terapeutom Stanojev Todorom i likovnim pedagogom Stakić Svetozarem, gde je instruktor i bolničar Šandrulj Duško kopirao časopis na geštetneru, prvom kancelarijskom uredjaju za kopiranje. Glavni i odgovorni urednik bila je Aćimović jelena, viši radni terapeut i glavna sestra odeljenja. Nakon njenog odlaska u penziju uredjivanje časopisa nastavio je viši radni terapeut Stanojev Todor sa saradnicima.
Časopis je bilo vrlo teško održavati u životu tokom ratnih i posleratnih godina i perioda bombardovanja.
Tokom 2008. godine ”Oaza” je prvi put bila kompjuterski obradjena, sa slikama u boji, te dobija sasvim nov izgled. Na mestu načelnika odeljenja tada se nalazio dr Jevdić Dragan, koji je sa svojim najbližim saradnikom glavnim višim radnim terapeutom Stanojev Todorom, grupom pacijenata i ostalim saradnicima uredjivao časopis. Veliku podršku svemu tome je tada dala i sadašnja direktorka Specijane bolnice za psihijatrijske bolesti ”dr Slavoljub Bakalović” dr Tatjana Voskresenski, koja je omogućila da časopis poprimi moderan izgled i da u tom smislu bude u koraku sa vremenom u kome živimo.
Uredjivanjem časopisa ”Oaza” se nekoliko godina unazad i dan danas bavi tim sačinjen od osoblja koje je zaposleno na odeljenju radne terapije – rukovodilac odeljenja Stanojev Livija, diplomirani radni pedagog, viši radni terapeut Poznić Radovan, strukovni radni terapeut Dokić Borislava i Kardoš Marjan, rekreator animator sa odseka odeljenja radne terapije, odseka rekreacije sa članovima likovne, literarne sekcije i sekcije sportsko – rekreativnog centra.
Danas, nakon 50 godina od osnivanja časopisa možemo slobodno da kažemo da je te davne 1969. godine, pa sve do današnjeg dana učinjeno mnogo – od zaborava su sačuvani svi stihovi, umetnički radovi i sve ono što su osoblja odeljenja radne terapije kroz vreme činila za svoje korisnike, kao i ustanova na čelu sa direktorima. Ostvaren je cilj koji se održao i u najtežim godinama, krizama i nemaštini i to ne samo u smislu izdavanja časopisa, već i rušenja zidova i predrasuda o ljudima koji su stalni u boravku u našoj ustanovi. Marketinški potezi koji su kroz vreme odradjeni u smislu promocije i saradnje odeljenja sa direktorkom ustanove dr Tatjanom Voskresenski podigli su i sam časopis i celokupan rad odeljenja na jedan viši nivo gde se kroz destigmatizaciju i resocijalizaciju korisnika ljudima van zidova ustanove ukazuje na činjenicu da medju svima nama ne postoje razlike, već samo okolnosti u kojima bolest nije merilo nečijih kvaliteta u smislu kreativnosti.
Livija Stanojev, rukovodilac odeljenja radne terapije
